Veliki poceci velikog tenora

Piše Goran Pelaic, novinar i publicist

Nije prerano reci da je Hrvatska dobila velikog pjevaca a Dubrovnik zabljesnuo još vecim sjajem, kao ponosni rodni grad velikog tenora i umjetnika pred kojim je svjetska glazbena karijera. Brojnim pobjedama na festivalima Markos je dokazao svoj talent, a svojim karizmaticnim nastupima osvojio je naklonost publike. Vec u samom pocetku karijere ušao je na velika vrata ali je svoj put odlucio graditi pažljivo i odmjereno njegujuci bel canto pjevanje koje je odjenuo u ruho modernog vremena. Markos na naše prostore donosi glazbeni stil moderne arije i kancone u kojem ce uživati pravi ljubitelji kvalitetne glazbe. Osebujan dramski tenor autentican je, a u glazbenom izricaju njeguje elemente teatralnosti koje je stekao kao clan kazališnog ansambla. Sa svojim izvedbama poistovjecuje se kao što se glumac poistovjecuje s ulogom i tako publici donosi potpuni ugodaj pjesme. Samo jedan nastup uživo dovoljan je da se uvjerite kako je pred ovim izuzetnim mladim covjekom velika glazbena karijera.

Prirodni talent i osebujan tenorski glas specificnog kolorita omogucio je Markosu prolazak na audicije za mjuzikle te ulazak u svijet kazališta u kojemu je dvije godine usavršavao osnove scenskog glazbenog izricaja. Pod svojim rodnim imenom Stijepo Gled odigrao je stotine predstava u kazalištu Marina Držica u Dubrovniku a potom i u kazalištu Komedija u Zagrebu. U posljednje vrijeme na kazališnim daskama samo gostuje, buduci se posvetio solistickoj glazbenoj karijeri te je okrenuo novi list pod umjetnickim imenom Markos, kojim je želio odati pocast pokojnom ocu Marku. Kako i sam kaže, prerani gubitak oca ga je odvukao u svijet glazbe u kojem nikada nije bio sam i gdje se uvijek osjecao sigurnim. Glazba ga je odgojila i stoga nije ni cudno da se Markos na sceni osjeca potpun, kao kod kuce, a publika može osjetiti njegov veseli duh jer svojom interpretacijom prodire u dubinu duše slušatelja.

Kada bismo Markosa usporedili s velikim tenorima koji su vec zapisani u povijesti glazbe onda bismo u njemu prepoznali Pavarottija zbog lakoce izvodenja najzahtjevnijih arija i veselog duha, Enrica Carusa zbog ugodne i jedinstvene boje glasa i Franca Correllija, radi njegova snažne dramske zvonke boje ali i glumackog talenta i karizmaticnih scenskih nastupa kao karakteristikama po kojima je postao veliki Correlli i karakteristikama koje ima i po kojima ce javnosti biti poznat i veliki Markos. Ali, bez obzira na uzore, poneku slicnost s velikanima pjevacke scene, vlastiti stil, ono što umjetnik nosi u sebi, najbolja je preporuka za slušanje i nastavak uspješne karijere Markosa.

Kako i sam uvijek naglašava ucio je od najboljih, slušao je Correllia i Pavarottia te je kao ljubitelj kancona i arija, u svom glazbenom stilu ostao predan belcantu ali sa kombinacijom modernog ritma. Specifican je jer karijeru ne gradi na prepjevima poznatih arija vec iznosi nove skladbe, prave moderne kancone i operne arije, cime privlaci široku publiku. Zahvaljujuci spoju Markosovog izuzetnog pjevackog talenta i talenta njegove supruge pijanistice i kompozitorice Jelene Ðuraš Gled koja komponira glazbu i piše tekstove na više jezika, možemo ocekivati jedan veliki opus kvalitetne glazbe koja je prijeko potrebna kako hrvatskoj tako i svjetskoj glazbenoj sceni.

Zabilježene pobjede pokazuju da Markos u potpunosti dominira scenskim nastupima a svoje kazališno glumacko iskustvo koristi na profinjen glazbeni nacin koji publika vrlo lako prihvaca i osjeti. Na debitantskom festivalskom nastupu, 57. Zagrebfestu, publiku je jednostavno oborio s nogu i odnio Grand Prix nagradu. Osvojio je publiku vec i na nacionalnom natjecanju „Moje pjesme moji snovi“ 2004. godine ali i izvan granica, na medunarodnim festivalima poput Pjesme Mediterana gdje je kao debitant 2008. godine dobio dvije nagrade za interpretaciju a te iste godine imao zapažene revijalne nastupe i na Splitskom festivalu kao i na Opatijskim serenadama. U 2009. godini Markos je na medunarodnom festivalu za Pjesmu Mediterana predstavio svoj prvi singl „Note“ a iste godine je glumacko iskustvo prenio i na filmsko platno, pa cemo ga gledati i slušati u pjevackoj ulozi serije i filma „Bella Biondina“. S uvodnom špicom „Nek svi lipo gredu kvragu“ na Šibenskom Festivalu u kolovozu 2009. godine najavio je „Bellu Biondinu“ i energicnom interpretacijom obogatio svoju kolekciju festivalskih nagrada sa još jednom nagradom za najboljeg debitanta.